|
|
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
cool blog
...evo nakon dugo vremena napokon novi post...
...ali i zadnji...
...neki ljudi koji ne trebaju znat za ovaj blog znaju...
...a ne želim da oni čitaju o meni i mom životu...
...sve vas koje znam obavjestit ću ako ću imat novu adresu...
...pozz svima...
...na početku svega je nešto jako dragocijeno što zna biti jako lijepo ali i jako tužno...
...ovisi kako kada...
..čitala sam jednu knjigu u kojoj se život uspoređivao s putovanjem u vlaku...
...život je poput putovanja u vlaku...
...Ljudi ulaze i silaze...Za nekih putovanja znaju se dogoditi ugodna iznanađenja...Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti... Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tjekom cijelog našeg putovanja. Primjerice, naši roditelji... Nažalost istina je posve drugačija. Kad tad oni će siči s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, naklonosti, nježnosti, bez svog prijateljstva i društva...međutim u vlak će uniči druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u životu... Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze smo na žalost i tugu. Al ima u vlaku i onih koji su za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć. Mnogi nakon svog silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili... Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom odsjeku našeg putovanja. Naravno da nas to ne prijeći uzeti na sebe tegobe potovanja i samoće. Potražit ćemo ih te se pokušati smjestiti s njima u vagon. Međutim, na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već neko drugi zauzeo. I takav je život. Prepun izazova, snova maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka. I nikad se u životu ti trenutci neće vratiti. Pokušajmo od svog putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje. Sjetimo se toga da na svakom životnom odsjeku životnog kolosjeka netko od suputnima može "iskliznuti" te da treba naše razumjevanje i simpatije. I mi ćemo možda "iskliznuti" s kolosjeka. I mi vjerujemo da će se naći netko ko će nas razumjeti. I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo kad će naši suputnici sići. Pa ni oni koji su sjedile tik do nas. Bit ću veoma tužna i žalosna kad ću morati zauvijek sići s vlaka. Vjerujem da će me veoma boljet rastanak s nekim prijateljima koje sam susrela za vrijeme putovanja ,te koji su mi postali jako dragi. Međutim gajim nadu da ću doći na glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu sa svojom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. Usrećit će me činjenica da sam svim svojim prijateljima pomogla povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavila prave sadržaje. Trudimo se i nastojimo da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka isplatila. Pokušajmo pri silasku s vlaka ostaviti prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja. Svima vam želim sretno i ugodno putovanje!!!!!
Eto i tako bi ja zapravo završila svoje razmišljanje o našem početku, o životu...
Pozz svima i pusa
...hello ljudi moji dragi, evo i novog postića...
...našla sam jedan tekstić u kojem sam našla i sebe pa bih ga voljela podjeliti i sa vama...
SREĆA!!
Svi ljudi traže sreću. Svi hoće živjeti u miru.
Ali naš svijet je i u 21. stoljeću još uvijek veliko bojno polje.
Uvijek su slabi žrtve. Ostajem bez riječi zbog nemoći velikih ovoga svijeta koji ponekad dan i noć pregovaraju a nisu u stanju donijeti više mira u svijet. Život je ipak previše kratak da bismo ga jedni drugima toliko otežavali.
Moja je najveća želja usrećivati ljude. Ali znam i vrlo često sam to doživjela: kad i sama sjedim obeshrabrena i razočarana, ne mogu više pomoći ni jednom čovjeku. Zato želim biti sretna da bih mogla usrećiti druge. Sreća koja meni neostaje jest sreća drugih. Postoji uzajamno djelovanje. Što više činim za druge i dajem sama sebe, to se osjećam slobodnija i sretnija. Kad sama sebe zaboravim, zaboravljam i svoje brige.
Tvoja sreća nije daleko.
Za sreću nisu potrebna duga putovanja.
Ne nađeš li ju u sebi,
nigdje ju nećeš naći.
I ima jedna pjesma koju bi htjela posvetiti svojoj prijateljici Tei iz 1.b
TI SI ANĐEO !!!!!!!!
Anđeli su ljudi koji propuštaju svijetlo.
Gdje su oni, tu postaje svijetlo i jasno.
Oni u neutješan svijet donose šarenilo sunčanih zraka.
Anđeli su ljudi kojima je dana neka vrsta izvorne radosti iz raja.
Anđeli su bića od krvi i mesa od kojih nam dolazi nešto od one tajanstvene, izvorne dobrote.
Imaš neki problem. Ne možeš dalje.
Više ne ide. Ne možeš više. Tada preko neke nevidljive antene netko primi nadahnuće, neku vrstu zapovjedi da ti priđe, da ti pomogne, utješi te, da ti dadne znak, pokaže rješenje, odlučujući korak.
"Ti si anđeo"-znaj to Tea.
Tama se rasvjetlila, briga nestala, život je opet svijetao.
*** The end***
Eto ljudi, kao što vidite napisah malo poezije...
Voljela bi znati što vi mislite o ovim pjesmama...
Ljudi čujemo se 
pusa svima
...ljudi moji evo mene napokon doma...
...kako je lijepo nakon pola mjeseca vratiti se doma...
...namogu rec da je u engleskoj bilo lose, ali znate kako je to kad vam neki ljudi fale...
...ljudi koje gledate svaki dan, na 14 dana samo nestanu...
...sto se engleske tice bilo je predobro...
...prvi dan dosli smo na aerodrom svi nekako uzbudjeni, neznajuci kamo idemo, ko ce nas docekat...
...u kakvu cemo obitelj bit smjesteni, dali cemo se snaci u gradu, kako cemo se sporazumjevat...
...a kad smo dosli, svi smo bili odusevljeni...
...moja&vikicina obitelj je superiska...
...Vicky-cura koja ide samnom u razred, bile smo smjestene skupa u obitelj...
...i dosle mi tako s taksijem do kuce i otvorila nam neka klinka vrata...
...mi gledamo nema staraca, samo dvije klinke...
...mi se upoznali i vidli kucu koja je bila jako mala, tek su je kupili...
...i onda dode zena i muz...
...predobri su, vec nakon sat vremena su nam dali kljuceve od kuce i rekli da mozemo ostat do kad hocemo, al da skola nesmije znat...
...i tako su dani prolazili i dosao je prvi vikend i isli smo u London...
...vidla sam tolko poznatih faca...
...ljudi moji...Angelina Joli, Brad Pitt, Madonna, Julia Roberts da ne nabrajam...
...i imam sliku sa svima njima...i da Robi Williams i tako...
...a sad da vam otkrijem kako...
...bila sam u muzeju Madam Tisso...to su sve bile voshtane figure, a izgledaju ko zive...
...pa naravno neizostavan shoping...
...svaki dan je raspored bio isti...
...u skolu, poslije skole grad, pa doma pa u pub...
...ljudi svaki dan isti pub...
...kad nas je konobar vidio pozdravljao nas je sa "velika pichka " ili "dobra pichka"...
...a mi smo umirali,iz Rusije je lik...
...igrali smo biljar, pikado, pili smo, neki se napili
...ljudi bilo je predobro...
...a zadnji dan, uopce nisam bila tuzna, jedva sam cekala povratak doma...
...i dodem ja NAPOKON doma i doceka me mail da je curica plakala kad sam ja otishla...
...a jadna, al meni je drago sto sam napokon doma...
...ovom prilikom htjela bi pozdraviti MOJU LJUBAV, TEICU, PETRU, NELICU, GORANU, FUFU i RJECKU KLOSARICU jer su neke od njih moji znanci i jako su mi falili...
...oni kojih se to tice sigurno znaju...
...i za kraj malo smajlica
...
...i za kraj jos jedan koji trenutno najvise volim
..pozz svima i pusa...
p.s. molim vas da svako ko procita da ostavi komentarcic...
...eto ljudi u oxfordu sam tu mi je super...
...obitelj mi je sjajna, ne mozete vjerovat kako postoje dobri ljudi...
...jucer smo dosli, put je dobro prosao, avion se nije srusio hahaha...
...nemam bas vremena, ali sam vam se htjela javiti...
...uzvajte mi svi koji ste u nasoj domovini...
...cujemo se i pozz iz Oxforda...
...kiss...
...eto, tek je sad objavio postiće...
...kissach svima...
...ej...
...neće mi objavljivat nove postove, nemam pojma kaj se događa...
...pusa svima, ak ovo objavi...
...čujemo se za 14 dana kad se vratim iz Oxforda...
...ej...
...ljudi moji dragi evo da vam se javim...
...u nedjelju ujutro putujem u Oxford...
...sa školom...
...biti ćemo dva tjedna...
...smješteni smo po obiteljima...
...ovo što su mi cure proslijedile štafetu, napisat ću kad se vratim iz Oxforda...
...uživaj te mi i čujemo se...
...kissach svima...
hello people!!!
...eto napokon i mene...nisam vam se javljala od nove...
...nisam imala vremena...
...eto počela škola....
...u školi je ko i u svakoj drugoj...
...da imam rekord od 42 komentara...
...nadam se da će ovaj put bit više...
...he he he he he...
...a sad može i malo smajlića
....nemam više inspiracije...
...na informatici sam...
...kissach svima....
...ciao...
hy!!!!!!!!!!!!!!
dragi moji svima vam želim sve najbolje u novoj 2007.
ovaj put manje smajlića ...
...sve najbolje...
